Učimo Japanski
Učimo Japanski na skračenom tečaju. 
Moj tata je u kupaoni -Tatami Setušira
Mislim da mu se dopadaš - Ćeteševi
Mislim da mu se jako dopadaš - Ćeteševi Samotako
On voli šljivovicu - Pijeraki Judojaja
On ne predstavlja opasnost - Neka Migapuši
Mislim da smo se izgubili - Jao Kudasada
Trebalo bi kupiti krumpir i mljeveno meso - Jedemi Semusaka
Prijatno, dobar tek - Malodiši
Najkrvaviji Japanac - Tam Pon
Konobar - Nacugi Vara
Inflacija - Tošiba Koludo
Vreme je da krenem - Odokući
Ljepo što ste navratili - Idikući
WC - Tučuči Pakaki
Impotencija - Jao-pao i Pimpek Pao
Očuh - Mamu Muševi
Maćeha - Mometati Puši
Svekrva - Vadidušu
Homoseksualac - Kituima Kitupuši
Lezbijka - Imapicu Oćepicu
Super mi je s njim - Tura Miduboko
On je spavao sa njom - Natako Junapišu
Odspavaj malo - Idikući Ubioko
Probudi se - Ubisan
Pušač - Nasuguši Kokopuši
Dobar muž - Agatura Dojaja
Kukavica - Nemamuda
Gatara - Ćiribući Pica
On voli gledanje u karte - Oćegata
Ko mi je ukrao jaknu? - Komisako Mako
Kurva - Samo Tako
Djevica - Niko Tako
Pozdrav i do čitanja :mah:
Kineske mudrosti
1. Važno je pronaći čovjeka koji će ti pomagati u teškim poslovima i koji će imati dobar posao.
2. Važno je naći pametnog čovjeka , obrazovanog i duhovitog koji će te znati nasmijati. 
3. Važno je naći čovjeka na kojeg se uvijek možeš osloniti, u kojeg uvijek možeš imati povjerenje, koji ti nikad neće lagati. 
4. Važno je naći čovjeka, koji će biti dobar u krevetu, koji će uzivati voditi ljubav sa tobom. 
5. Važno je da se ova četvorica ne poznaju. 
Kinezi osim što su nas zatrpali svojim dućanima, znaju biti čak i mudri.
Želim Vam sreću u pronalaženju. 
... biti ćemo sretni ...
Kada se uvjerimo da će život biti bolji kada se vjenčamo, dobijemo djete, pa zatim i drugo. Onda smo frustrirani jer djeca nisu dovoljno stara i vjerujemo kako ćemo biti sretniji kada malo odrastu. Ali tada postanemo frustrirani jer se moramo baviti sa tinejđerima i njihovim problemima. Ma sigurno će biti bolje kada izađu iz te dobi. Kažemo si da će nam život biti bolji kada nam se djete vjenča, kada nabavimo bolji auto, kada budemo mogli otići na odmor ili kada odemo u mirovinu. Istina je pak, da nema boljeg vremena od onoga upravo sada! Ako ne sada, onda KADA??? Život će ti uvijek biti pun izazova...
Najbolje je da si to priznaš i svejedno odlučiš biti sretan. Sreća je pravi put. Zato cijeni svaki trenutak koji imaš, a još više cijeni trenutke koje provodiš sa nekom posebnom osobom, dovoljno posebnom da provodiš vrijeme s njom.
Zapamti, vrijeme nikoga ne čeka...
Zato, prestani čekati...
Dok ne otplatiš auto...
Dok ne kupiš novi auto ili kuću...
Dok ti djeca ne napuste kuću...
Dok ne završiš škole...
Dok ne izgubiš 10 kg...
Dok ne dobiješ 10 kg...
Dok se ne vjenčaš...
Dok ne dobiješ djecu...
Dok ne odeš u mirovinu...
Dok ne dođe proljeće...
Dok ne dođe ljeto...
Dok ne dođe jesen...
Dok ne dođe zima...
Dok ne padneš..
Dok ne umreš!!!
Nema bolje vremena od 'sada' da bi bio sretan. Sreća je put, a ne odredište. Zato radi kao da i ne trebaš novac, voli kao da nikad nisi bio povrijeđen i pleši kao da te nitko ne gleda...
Ne zaboravi da ćeš biti sretan, i ako nekome drugome uljepšaš dan...
... povratak ...
Anchi je otkrila moj tajni identitet, a ja ću vam otkriti gdje sam bila ovo vrijeme...
Prvo je slijedio godišnji odmor... presporo došao, a prebrzo prošao...
Ipak nakon 3 tjedna provedenih na moru napunila sam baterije i sa dečkom (koji je na tom godišnjem napravio onaj korak koji nosi prsten sa sobom) osmislila "ratni" plan kako postati obrtnik.
Vjerujte mi plan smo brže smislili nego što smo sve to realizirali i još uvijek radimo na tome.
Kad su mi ljudi rekli da se naoružam živcima i strpljenjem nisam ih shvatila ozbiljno do prvog trenutka kad smo otišli na Opčinu... katastrofa!
Ako se imalo dvoumite oko poduzetništva, papirologija i neljubazni uredski štakori uništit će vam svu volju... Ali mi smo uspjeli, Obrtnica je ispred mene kao jedan od mojih največih životnih trofeja.
Obečajem da ću uskoro opet isplivati iz svojih hrpica papira...
... ribičke priče ...
Dva državna praznika... jedan vikend... i imamo četri ne radna dana; koje je večina zbog ovako visokih temperatura odlučila provesti na moru... S obzirom da nisam mogla biti dio "večine" (moj dragi radi sva tri dana po 16 sati dnevno) ostala sam doma tješeći se našim skorim godišnjim...
Ipak sam prošla bolje od njega (osim same činjenice da radi za praznike i vikende), odlučila sam prihvatiti poziv i sa svojima pobjeći malo van grada. Tako smo se mi u nedjelju probudili u 6h i krenuli u novu avanturu...
Na ribnjak smo stigli oko 7h i idućih sat vremena pijuckali kavu u debelom hladu slušajući cvrkut ptica, potpuno okruženi šumom. Došlo je vrijeme da raspakiramo stvari i bacimo štapove u vodu...
Ovo je moj drugi odlazak sa njima u ribičiju... Moji znaju često otići; vole se odmoriti, vole pecati... a sav ulov oni pažljivo vrate natrag u vodu... (za njih je najbolja riba - vratina).
Sve u svemu to je poseban doživljaj; jezero... potpuno okruženo gustom šumom koja pruža debeli hlad... pjev ptica koji se u gradu više ne može čuti... poneka zmija koja se sunča na kamenu uz rub jezera... vodene kornjače koje polako putuju jezerom... voluharice (šumska vrsta miša) koje su se cijeli dan zabavljale kopajući po velikoj vreći sa smeće u potrazi za hranom...
Iako sam prvi put bila malo skeptična, priroda i čistoća ribnjaka oduševila me... Ne možete naći papirić, zgužvanu kutiju od cigareta ili bocu... uz putić su postavljene velike vreće za smeće i svi ribići drže se tog pravila. Ne možete vidjeti uginulu ribicu u vodi; jer i o onima pohlepnima koje se prejedu i uginu, brine čuvar ribnjaka (postoji posebno odlagalište). WC-i koji su u sklopu restorana (cjene izuzetno povoljne) čišći su od večine u gradskim kafičima...
I dok sam ja tako uživala u svemu tome; moja mama i njen dečko počeli su pecati...
Nevjerojatno je to što je moja mama nakon dve minute što je držala štap u vodi upecala ribicu... pa onda još jednu... pa još jednu... Sve u svemu ona je upecala 7 ribica (6 malih cverglića i 1 bebi soma); te je onda odlučila stati da " ne povrijedi" svoju mušku polovicu kojem taj dan baš nije išlo...
Predpostavljam da su ribice već zasićene kukuruzom, kruhom i smjesama za ulov, jer su mami grizle na običnu zelenu papriku i na komadiće lisnatog tijesta (lisnato sa višnjom bilo nam je za doručak)!!!
Ja sam se večinu dana sunčala da pripremim kožu za more i pod budnim okom pratila njihove ulove...
Kada je sunce odlučilo ići spavat mi smo odlučili ići doma; naravno bez ulova... crvene kože ko indijanci (od sunčanja)... odmoreni od grada... malo izmoreni od sunca...
... ispušni ventil ...
Još kao teenagerka stalno sam sa sobom "vukla" bilježnicu i olovku; da mi slučajno ne bi neka misao pobjegla ili da neka ispiracija ne bude zapisana. Ta bilježnica "trpjela" je svašta; od nesretnih ljubavi... izigranih prijateljstva do svađa sa roditeljima i plana markiranja nakon što sam bila kažnjena zbog svađe.
Danas... nisam više teenagerka; ono što je davno "trpjela" bilježnica danas će "trpjeti" moj blog, a inspiraciju ću idalje nalaziti u svom životu, obavezama i vezama koje ga takvog čine!
A priče o postanku mog bloga počela je kada je jedna meni vrlo draga osoba počela pisati blog. Redovito čitajući njene postove počela sam švrljati i po drugim blogovima.
Fasciniralo me koliko puno se može naučiti "životnog gradiva"; koliko se novih osobina otkrije kod nekog koga poznaš cijeli svoj život... samo čitajući njegove misli i doživljaje.
Potaknuta time i starim navikama... ja sam dana završila sa pisanjem svog prvog posta.
... početak ...
Svaki je početak težak... i još nemam neku inspiraciju.
Prihvačam mudre i pametne ideje :-)font>
